Skola pocela, nista novo!!!

Super prosao je jos jedan radni dan. Danas je sreda sto znaci da sam u skoli bila samo tri dana i vec sam preumorna. Kada se mi promenimo ocekujemo da su se svi promenili i to nas gusi, voleli bismo da su svi odejednom zainteresovani za svakake gluposti za koje nas interesuju, ali ne bismo trebali da preteramo zamislite da svi vole iste stvari, Fuj,... Da promenila sam se ne toliko u fizickom smislu kako u psihickom. Sad kroz neke nove naocari gledam na svet. Vise one nisu zatamljene. Ne gledm vise tudje puteve koncentrisem se na svoj. Docekale su me neke slatke kritike tipa plasim te se ali to se od autora ovog teksta moglo i ocekivati i on a i vecina mog drustva vecno ce ziveti u nekim iluzijama doveka trudeci se i verovati da su nesto sto nisu. Takodje moje drustvo iz srednje je licemerno ali mislim da je tako samo u mom odeljenju drugi se slazu, a u nasem odeljenju treba da molis nekog da ti pomogne zato sam ja odustala ne treba mi nikakva pomoc od njih i cao. Upoznala sam nove drugove i o njima mogu reci sve najbolje. Super su, imaju slicna interesovanja kao ja. Jednostavno sam pronasla prave prijatelje. Nadam se da cemo se cesce druziti. Jos malo se blizi eskurzija. Bice zanimljivo posetiti ovu nasu lepu Srbiju.

 

 (Dalje)


Super star?

Sedim, posmatram vec dobro poznato lice. Nesto me muci. Kako bih volela da mu kazem sve, sve sto hocu. Prelistavam sada vec izguzvane stranice njegove knjige. Zastajem nije li to ona Joana iz prosle glave. O ne opet pocinjes...

Cudno je to ali celog zivota imam neki osecaj da cu postati poznata. Ponekad pricam sama sa sobom naime odgovaram na pitanja nekih novinara. Smesim se, da to radim stalno. Kao da mi je bitno sta drugi misle o meni. Prihvatam svaku kritiku bila dobra ili losa. Volim da zabavljam ljude oko mene. Onda mi je palo na pamet, Muzika, to je ono cime bih mogla da se bavim. Imam dobar glas, ali sta sa tim? -nista. Pomenula sam to jednom mojoj drugarici, ali me ona nije slusala, rekla je: ,,Jelena to se svima dogadja, svi imamo takav osecaj``. Te reci su me ubile. Mislila sam da sam ja jedina koja se ovako oseca, da cu otici u Holivud, da cu postati zvezda. Ukoliko neko ima slican osecaj volela bih da popricamo o tome...


Somthing stupid like I love U

Zasto je u ovoj zemlji tako tesko reci sta osecate. Da li vam se nekad ucinilo kako su stranci mnogo slobodniji najcesce ih vidjamo u nekim emisijama poput sve za ljubav gde pricaju potpuno otvoreno o svom zivotu i osecanjima. Ne znam, ali mislim da je za to krivo okruzenje u kome zivimo. Ljudima koji zive u unutrasnjosti mnogo je lakse da pridju devojci u bg-u se prvi korak  ocekuje od devojaka. nije mi jasno zasto je ovde in biti hladan prema svima, kao zbog toga si neki frajer, otkud znam. Ova osobina me nervira jer je moj ``decko`` takav. Nikada se nece otvoriti, a i ako mu se to slucajno dogodi brzo ce se vratiti na staro. Ja sam rak i to mi jako smeta. To je jako cesta osobina blizanaca. Moj najbolji drug je blizanac, isto se tako ponasa. Za drugove ja sam mu najmanje vredna tipa pusti je, sta si video u njoj, kao da sam mu najveci neprijatelj, a onda kada smo sami postaje neka druga osoba, neko za koga vredi tvrditi da ti je najbolji prijatelj.


O mom najboljem drugu vam mogu pisati satima... Imam dosta drugova cak vise od drugarica ali koliko god se oni trudili u njihovom prisustvu mi nije isto kao u njegovom. Ja znam da me on bez obzira na sve ne gotivi kao ja njega. Znam da sam mu cesto dosadna sa mojim dosadnim pricama o Anthony-ju ali niko nije savrsen pa ni on iako za mene jeste... Od trenutka kada sam ga upoznala znala sam da je on taj moj saucesnik narednih nekoliko godina. Mnogi mi govore kako sam zaljubljena u njega, ali nije tako. Iako izgleda slicno prijateljstvo je potpuno drugacije od ljubavi. Ljubav polako prestaje ali prijateljstvo traje zauvek. Ukoliko imate nekog slicnog prijatelja znacete o cemu pricam. Znam da nase prijateljstvo nece trajati zauvek ali se i podjednako radujem svakom nasem susretu...



Is love my friend<3<3<3

 


Me and my friends....

Me and my, me and my, me and my,
me and my, me and my friends..


Iritira me ova usamljenost. Najbolja drugarica mi ima boginje, pametnica uspela je da ih pokupi u sred letnjeg raspusta i taman ce ozdraviti da krene u skolu. Ne znam kako bih ja podnela da ne mogu da izlazim nigde. Jako mi je zao sto joj se to dogodilo ali ona je luda naci ce nacin da se izbori sa tim, ovom prilikom je pozdravljam.

Najbolji drug mi je u Bosni, bas ga briga ja bih volela da idem u bosnu ali nemam nikog tamo, najvece zelje su mi da posetim Moskvu, Sarajevo i Zagreb. Ne pitajte me zasto ova dva poslednja jednostavno volela bih da vidim ta dva grada jer smo mi isti narod samo smo igrom slucaja razdvojeni. Cak sam napisala pesmu na tu temu ali necemo sad o tome...